Izbornik
Novosti
Kontakt

Nagrade /
Stablo ljubavi

Žiri Mostar Film Festivala birat će najbolje glumačke izvedbe u kategorijama: najbolja muška uloga, najbolja ženska uloga, najbolja sporedna ženska i muška uloga te najbolji debitant.
Nagrađenim glumcima uručit će se nagrade Stablo ljubavi, replike čuvene skulpture akademskog kipara Ljupka Antunovića izlivene u bronci. Proteklih godina nagradu STABLO LJUBAVI ZA ŽIVOTNO DJELO dobili su velikani regionalnog filma

Dragan Despot rođen je u Mostaru 14. srpnja 1956. godine gdje završava gimnazijsko školovanje i dvije godine Ekonomskoga fakulteta. U Zagreb dolazi 1977. godine i upisuje studij glume na Akademiji za kazalište, film i televiziju. Diplomirao je 1981. godine u klasi prof. Tonka Lonze ulogom Macbetha u Macbethu Williama Shakespearea. Prvi profesionalni angažman dobio je u Gradskome kazalištu Trešnja, zatim prelazi u Gradsko kazalište Komedija, a od 1983. godine član je Drame HNK u Zagrebu. Sudjelovao je u dramskome programu Dubrovačkih ljetnih igara i Splitskoga ljeta te u mnogim hrvatskim kazalištima uvijek ostvarujući zapažene glumačke kreacije ( GD Histrion, ZDK Gavella, Teatar itd, Kazalište Mala Scena, Gradsko kazalište Trešnja, itd.) Kao docent na Odsjeku glume – katedri za scenski govora zagrebačke ADU predaje već dugi niz godina.

Lazar Ristovski rođen je 26. listopada 1952. godine u Ravnom Selu. Završio je učiteljsku školu u Somboru, a glumu diplomirao na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu. Odigrao u kazalištu preko 4000 predstava. Igrao je u više od 40 filmova, TV serija, TV drama, većinom u glavnim ulogama. Najpoznatije uloge u kazalištu su mu: Shakespeareov „Hamlet“ u režiji oskarovca Jiřía Menzela na dubrovačkim ljetnjim igrama, Knjaz Nikola u predstavi „Dugo putovanje u Jevropu“, Stevana Koprivice, Amadeus u „Amadeusu“ Petera Sheferra u režiji Paola Maggelia i mnoge druge. Igrao je u predstavi „Vjenčanje“ Vitolda Gombroviča U Srpskom Narodnom Pozorištu u Novom Sadu, koju je režirao jedan od najboljih redatelja, Poljak, Jerži Jarocki. Sjajne uloge je ostvario u filmovima Hajka (1977.), Svetozar Marković“(1981.), Igmanski marš (1983.), Tako se kalio čelik (1988.), Original falsifikata (1991.), Tito i ja (1992.), Podzemlje (1995.), Balkanska pravila (1997.), Bure baruta (1998.)… Okušao se i kao redatelj i producent filma „Bijelo odijelo“. Poslije toga je kao producent napravio 10 filmova. Kao redatelj i producent, snimao je i svoj drugi film „Bijeli lavovi“ 2011. Napisao je i dva romana; „Bijelo odijelo“ i „Kako sam dobio Oskara“. Lazar Ristovski je vlasnik producentske kuće Zilion Film.

JOSIP MLAKIĆ rođen je 1964. godine u Bugojnu. Gimnaziju je završio u Uskoplju, a u Sarajevu je diplomirao na Strojarskom fakultetu te je po zanimanju strojarski inženjer. Prvo objavljeno djelo mu je zbirka priča Puževa kućica iz 1997. godine u izdanju Hrvatske uzdanice. Na natječaju malog izdavača Faust Vrančić 2000. zahvaljujući dobrim ocjenama i kritikama izdan mu je prvi roman pod naslovom Kad magle stanu. Drugi roman Živi i mrtvi izdan je 2002. godine. Za ovaj roman nagrađen je VBZ-ovom književnom nagradom koja je tada dodijeljena prvi put. Za isti roman 2003. godine dobiva nagradu Ksaver Šandor Gjalski i nagradu Zrinski. Za roman Tragom zmijske košuljice nagrađen je godišnjom stipendijom Ministarstva kulture RH, te nagradama Ivan Goran Kovačić i Kočićevo pero za 2007. godinu. Po nagrađivanom romanu Živi i mrtvi je snimljen istoimeni film za kojeg je Mlakić napisao scenarij, koji je 2007. nagrađen s osam Zlatnih arena na 54. Festivalu igranog filma u Puli. Također je napisao scenarij za nagrađivani film Tu (2003.) redatelja Zrinka Ogreste, a prema njegovom romanu i scenariju snimljen je film Mrtve ribe plivaju na leđima redatelja Kristijana Milića. Za Branka Ištvančića napisao je scenarije prema romanima Čuvari mostova (Most na kraju svijeta) i Kad magle stanu. U Ištvančićevoj režiji snimljen je i kratki film prema Mlakićevoj priči Ponoćno sivo. Napisao je scenarij za film Imena višnje redatelja Branka Schmidta za koji je dobio Zlatnu arenu na 62. Pulskom filmskom festivalu održanom 2015. godine. Romani su mu prevođeni na njemački i slovenski jezik.

MILUTIN KARADŽIĆ je rođen u Bijelom Polju 9. aprila 1955. godine. Dječačke dane, mladost, osnovnu i srednju školu završio je u Nikšiću, u gradu u kojem je živjela njegova porodica. Glumu je diplomirao na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu, u klasi profesora Milenka Maričića. Bio je stalni član Pozorišta Atelje 212 od 1986. do 2013. godine.

ŠPIRO GUBERINA rođen je u Šibeniku 1. ožujka 1933. godine. Još u gimnazijskim danima nastupao je kao kazališni amater u komedijama i operetama šibenskog Narodnog kazališta. Na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu diplomirao je 1958. godine i godinu poslije postao je član Drame Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu. Usprkos odlasku u mirovinu 1999. godine, ovom je ansamblu ostao vjeran više od pet desetljeća nastupajući u njegovim repertoarnim predstavama. Ostvario više stotina kazališnih, televizijskih i filmskih uloga. Godine 1997. Špiro Guberina osnovao je privatno kazalište pod nazivom Mali hrvatski teatar Kiklop. (hnk.hr)

IVO GREGUREVIĆ rođen je 7. listopada 1952. u Orašju. Diplomirao je na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu. Na filmu debitira 1977. godine glavnom ulogom u filmu "Ne naginji se van". S uspjehom nastupa i u kazalištu i na televiziji. Nagrađivan je na festivalu u Nišu, dobio nagradu "sedam sekretara SKOJ-a" i dr. Godine 1986. postao je član ansambla Drame HNK u Zagrebu gdje je, kao prvak Drame i danas u angažmanu. Film Čaruga, koji je zacementirao njegov status u samom glumačkom vrhu, snimio je 1991. godine. U njemu je, uz glavnu ulogu, zaigrao i ženski lik snaše.Nagradu Hrvatskog društva dramskih umjetnika osvojio je 1998. za film Šokica i 2006. za ulogu u filmu i istoimenoj seriji Duga mračna noć. Dobitnik je i najprestižnije nagrade Vladimir Nazor. 1995. godine u Orašju je pokrenuo festival Dani hrvatskog filma

NADA ĐUREVSKA rođena je 8. siječnja 1952. Godine u Skopju i jedna je od najznačajnijih bosanskohercegovačkih glumica. Nakon završenog studija glume, zaigrala je u Čehovljevu ''Višnjiku'', gdje je tumačila Varju. Niti jedan bosanskohercegovački kultni film, počevši još od "Igmanskog marša" nije mogao proći bez Nadinog pojavljivanja. Dobitnica je mnogih nagrada, između ostalog i Zlatnog lovorovog vijenca za doprinos umjetnosti teatra MESS 2002. godine, Šestoaprilske nagrade grada Sarajeva, 2014. godine nakon čega je izjavila da se povlači sa scene, nakon 40 godina rada.

BOGDAN DIKLIĆ rođen je u Bjelovar 1. kolovoza 1953. godine. Glumu upisuje 1972., a sedam godina kasnije postaje popularan nakon uloge u filmu ''Nacionalna klasa''. Od 1975. do 1995. bio je stalni član Narodnog pozorišta u Beogradu. Jedan od najzaposlenijih mlađih filmskih glumaca u bivšoj Jugoslaviji, specifično samozatajnog, introvertnog stila, posebno uspješno surađuje s redateljima tzv. praške škole. Dobitnik je mnogobrojnih nagrada i priznanja za kazališne i filmske uloge. Godine 2009. godine udruženje filmskih umjetnika Srbije dodijelilo mu je Nagradu ''Pavle Vuisić'' za ukupan doprinos filmskoj umjetnosti, a između ostalog, okrunio se i Zlatnom arenom za najbolju mušku ulogu. Objavio je 2011. knjigu ''O glumi bez glume''.

ANA KARIĆ rođena je 13. svibnja 1941. u Perušiću. Akademiju za kazališnu umjetnost završila je u Zagrebu 1963. godine. Glumila je u filmovima poznatih hrvatskih redatelja Ante Babaje, Nikole Tanhofera, Zvonimira Berkovića, Krste Papića i dr. Nešto su joj manje brojne uloge u televizijskim filmovima (Adam i Eva). U kazalištu je glumila u Teatru u gostima. Dobila je nagradu hrvatskog glumišta za glumačko ostvarenje u radio drami za 2004./05. Godine 2010. dobila je nagradu Fabijan Šovagović za veliki doprinos hrvatskom filmu. S Borisom Buzančićem je nastupala u Ljubavnim pismima u kazalištu Scena Gorica. Njih dvoje sprijateljili su se još 1961., od kada su zajedno odigrali više od petsto predstava te nastupili u brojnim TV dramama i filmovima. Preminuli su istoga dana. Ana Karić umrla je u Zagrebu, 9. listopada 2014.

RADKO POLIČ rođen je 18. kolovoza 1942. u Črnomelju, u Sloveniji. Član je ansambla Drame ljubljanskog Slovenskog narodnog gledališča. Nastupio je u brojnim kazališnim predstavama i slovenskim filmovima. Prvi je put na filmu zaigrao 1961. godine, a među uglednijim priznanjima primio je 1972. nagradu Prešernove zaklade, Borštnikov prsten (2002.), godine 2007. pa primio je Prešernovu nagradu za životno djelo. Također je primio Župančičevu nagradu za najboljeg glumca u 1991. godini. 1976. je dobio Zlatnu arenu za najbolju glavnu mušku ulogu u filmu Idealist.

BOŽIDARKA FRAJT rođena je 11. studenog 1940. u Velikoj Žuljevici. Jedna je od najkarakterističnijih ženskih likova u kultnim partizanskim filmovima. Iako je igrala u nekoliko čuvenih filmova oduševila i ostala upamćena po ulozi Nade u ''Užičkoj republici'' te hitu ''Ljubica''. Godine 1972. osvojila je Zlatnu arenu za najbolju glumicu, a 2010. nagradu Vladimir Nazor zaživotno djelo.

BORIS BUZANČIĆ rođen je u Bjelovaru 13. ožujka 1929. godine. Zagrebačku Akademiju upisao je s prvom generacijom. Već na drugoj godini, 1952., proslavio se filmom "Ciguli miguli". Nakon toga igrao je u predstavi Dine Radojevića "Mačka na vrućem limenom krovu" (1956.) a iste godine snimio je i "Opsadu". Sljedeće 1957. godine snimio je film "Nije bilo uzalud" a u narednih 20-ak godina još dvadesetak filmova i serija. Ostao je upamćen jer je igrao španjolskog prvoborca u "Užičkoj republici" 1974, gradonačelnika Dotura Vicu u "Velom mistu" 1980. Igrao je u čak 78 filmova među kojima su i kultni "H-8", "U gori raste zelen bor", "Večernja zvona" itd. Boris Buzančić bio je izabran za prvog gradonačelnika nakon prvih demokratskih izbora Iz politike se povukao krajem 90-ih i ponovo vratio glumi. Godine 1999. snimio je film 'Maršal' u režiji Vinka Brešana, a 2009. s kolegicom Anom Karić nastupio je u predstavi "Ljubavna pisma''. Ana Karić i Buzančić sprijateljili su se još 1961., kada su zajedno snimili filmove ''Carevo novo ruho'' i ''Pustolov pred vratima'', a od tada su zajedno odigrali više od petsto predstava te nastupili u brojnim TV dramama i filmovima. Preminuli su istoga dana 9. listopada 2014.

RADE ŠERBEDŽIJA rođen je kod Korenice, 27. srpnja 1946. Nakon završene srednje škole, upisao je Akademiju za kazalište, film i televiziju u Zagrebu na kojoj je diplomirao s nepune dvadeset i dvije godine, nakon čega je ubrzo angažiran u zagrebačkome Dramskom kazalištu "Gavella". Na filmu je debitirao sporednom ulogom u Iluziji (1967.) Krste Papića. Početkom 70-ih godina zapažene su njegove uloge komunističkog aktivista dezorijentiranog u privatnom životu u Crvenom klasju (1970.) Živojina Pavlovića i seoskog mladića suočenog s nepravdom u Predstavi Hamleta u selu Mrduša Donja (1973.) Krste Papića. U to vrijeme ističe se i u filmovima koji kritički oslikavaju jugoslavensku suvremenost; Bravo maestro (1978.) Rajka Grlića, Novinar (1979.) Fadila Hadžića. Godine 1982. dobio je godišnju nagradu australske televizije Sammy za glavnu ulogu u australskoj televizijskoj ekranizaciji drame Oslobođenje Skoplja Dušana Jovanovića. Tri puta je nagrađen na Sterijinom pozorju, dobio je nagrade "Vladimir Nazor", "Dubravko Dujšin", "Orlando"... Najuspješnija filmska godina za Šerbedžiju bila je 1986. Igrao je u Večernjim zvonima Lordana Zafranovića i Snu o ruži Zorana Tadića za koju je nagrađen Velikom poveljom u Nišu. Iza njega su i sjajne serije U registraturi, Nikola Tesla, Prosjaci i sinovi i Bombaški proces. Objavio je dvije zbirke pjesama: Promjenljivi i Crno, crveno U svjetske filmske vode probio se filmovima Hanin rat i Prije kiše Milče Mančevskoga. Potom su uslijedile uloge u vodećim hollyvudskim ostvarenjima Svemirski kauboji, Nemoguća misija, Zdrpi i briši i drugi. Partneri su mu bili Tom Cruise, Charlize Theron, Clint Eastwood, radio je i s redateljem Stanleyjem Kubrickom.

MIRA BANJAC rođena je u Erdeviki, 4. studenog 1929. Pripada prvoj generaciji glumaca koja je završila Kazališnu školu u Novom Sadu (1950.). Uz kraće angažmane u kazalištima u Srijemskoj Mitrovici (1949. - 1951.) i Narodnom kazalištu u Banjoj Luci (1953. - 1955.) radila je u Srpskom narodnom kazalištu u Novom Sadu (1951. - 1970.). Godine 1970. prešla je u Beograd i postala član Ateljea 212. Likove žena iz naroda, svoja najuspelija glumačka dostignuća, najčešće ostvaruje svojevrsnim humorom. Osim u kazalištu, gdje je dobila niz priznanja, igrala je i u nizu televizijskih drama i serija (npr. glavnu ulogu u seriji Marija Stipe Delića i više glavnih uloga u dramama Milenka Vučetića) te na filmu. Na velikom ekranu ostvarila je više uloga za pamćenje, posebno u ostvarenjima Gorana Paskaljevića. Autorica je scenarija kratkometražnog filma ''Laku noć Šnjuka''. Dobitnica je brojnih nagrada, između ostalog dvaju Sterijinih nagrada, Statuete Joakim Vujić, Oktobarske nagrade Novog Sada, zatim Oktobarska nagrada Beograda, Sedmojulska nagrada, tri Zlatne arene, Nagrada grada Zagreba (za TV seriju "Marija"), Zlatni lovorov vijenac za životno djelo (Sarajevo, 1991.). Godine 2000. godine dobila je nagradu Dobričin prsten, kao najveće glumačko priznanje u Srbiji. 2008. godine dodijeljena joj je Nagrada Pavle Vuisić za životno djelo.

IVICA VIDOVIĆ rođen je u Beogradu 10. svibnja 1939. Diplomirao je 1963. godine na Kazališnoj akademiji u Zagrebu. Prvi angažman dobio je u HNK u Zagrebu. Jedan od najistaknutijih filmskih glumaca koji su se pojavili na prijelazu u 1970. godine. Za svoje uloge više puta je nagrađivan, a šira publika najviše ga pamti po ulogama u filmovima "Prometej s otoka Viševice", "U gori raste zelen bor", "Servantes iz malog mista", "Ritam zločina", "Izbavitelj", "Čovjek koji je volio sprovode", "Kako je počeo rat na mom otoku", "Maršal" i "Zasjeda" Za ulogu prigradskog marginalca u filmu ''Kužiš stari moj'' (1973.) nagrađen je Srebrnom arenom u Puli. U kontekst stvorenog tipa potpuno se uklapa i uloga koja mu je donijela golemu popularnost - uloga osobenjaka Servantesa u televizijskoj seriji ''Naše malo misto'' (i filmu ''Servantes iz maloga mista'', 1982.) Danijela Marušića, kao i kasnije naslovni lik u televizijskoj seriji ''Inspektor Vinko'' Kreše Golika. Godine 1998., sa suprugom Gordanom Gadžić osniva Kazališnu družinu Teatar Rugantino gdje je do svoje smrti bio umjetnički direktor, ali i glumac i redatelj. Godine 1996. je odlikovan Redom Danice Hrvatske s likom Marka Marulića, 2005. je dobio godišnju Nagradu "Fabijan Šovagović" te nagradu Grada Zagreba. Preminuo je 18. travnja 2011.

MILENA DRAVIĆ je rođena 5. listopadu 1940. godine u Beogradu. Glumom se počela baviti još kao srednjoškolka, kada je otkriva slovenski redatelj František Čap s kojim snima svoj prvi film "Vrata ostaju otvorena" (1959.). Potom u relativno kratkom vremenu ostvaruje još nekoliko filmskih uloga. Presudna uloga u njezinoj karijeri bila je ona u vrlo popularnom filmu ''Prekobrojna'' Branka Bauera, koja joj je 1962. godine donijela i Zlatnu arenu u Puli. Snimila je preko 160 snimljenih filmova i tv serija. Za svoje je uloge često bila nagrađivana. Godine 1967. osvojila je nagradu Zlatna ruža za ulogu u filmu ''Jutro'' na filmskom festivalu u Veneciji, 1978. nagradu Zlatni David kao najbolja europska glumica za ulogu u češko-američkoj koprodukciji ''Voda nešto nosi'' u režiji oskarovaca Jan Kadara i Elmara Klosa. Godine 1980. dobila je nagrada na filmskom festivalu u Cannesu za ulogu u filmu ''Poseban tretman'' Gorana Paskaljevića i Dušana Kovačevića. Za doprinos domaćoj kinematografiji dobila je i nagradu ''Pavle Vuisić''.

MUSTAFA NADAREVIĆ rodio se u Banja Luci 1943. godine. Gimnaziju je završio u Rijeci, a na studij odlazi u Zagreb gdje je diplomirao na Akademiji dramskih umjetnosti. Kazališnu karijeru započeo je u Zagrebačkom kazalištu mladih. Od 1969. član je Drame Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu. Odlukom hrvatskog Ministarstva kulture 2006. godine proglašen je nacionalnim prvakom. Iza sebe ima cijeli niz uloga u tv-filmovima i serijama, a na filmu se posebice proslavio ulogom ujaka u "Ocu na službenom putu" Emira Kusturice, te ulogama u filmovima "Miris dunja" M. Idrizovića, "Već viđeno" G. Markovića, "Glembajevi" A. Vrdoljaka, "Praznik u Sarajevu" B. Filipovića, "Gluvi barut" B. Čengića, "Savršenom krugu" A. Kenovića i drugim. Kao redatelj Nadarević je debitirao 1992. godine predstavom "Let iznad kukavičjeg gnijezda", a od tada do danas je postavio više predstava, među ostalim "Balkanskog špijuna" Dušana Kovačevića i "Zabune" Alana Ajbourna u Satiričkom kazalištu Kerempuh te "Hasanaginicu" Milana Ogrizovića u HNK i Narodnom pozorištu u Sarajevu. Režirao je i "Predstavu Hamleta u selu Mrduša Donja" Ive Brešana. Nadarević je dobitnik brojnih nagrada poput Marula, Orlanda, tri Zlatna lovor vijenca, Tito Strozzi, Dubravko Dujšin, Nagrada hrvatskog glumišta, Vladimir Nazor, tri Zlatne arene, Grand Prix na filmskom festivalu u Moskvi i drugih.







Sva prava pridržana © Mostar film festival 2016. This site is design and powered by GCR production.