Francesco Borchi, glumac u filmu „Nekad su bili ljudi“ dolazi iz pokrajine Prato, u blizini Firence, a glumac je u kazalištu, filmu i televiziji, u Italiji i inozemstvu. S filmom „Nekad su bili ljudi“, redatelja Gorana Vojnovića predstavio se na 16. Mostar film festivalu.
– Veoma sam sretan što sam ovdje. Hvala što ste me pozvali na festival. Sretan sam i ponosan što mogu prikazati ovaj film s Moamerom Kasumovićem koji je ovdje kao kod kuće. Ali, i sam se mogu osjećati kao da sam kod kuće. Već sam s jednom predstavom dolazio u BiH, u Sarajevo. Nekoliko puta sam bio i u Mostaru. Stvarno volim ovo mjesto i ljude ovdje – rekao je ovaj mladi glumac.
Kazao je kako je ponosan na ovaj film jer je realizacija počela prije nekoliko godina kroz ideju s glumcem Moamerom Kasumovićem.
– Igrao sam ulogu u predstavi u Nacionalnom teatru u Toskani koja je nosila temu ovoga filma. Onda sam s Tommasom Santijem, koji je scenarist, odlučio napraviti scenarij kojega je Tommaso napisao s Goranom Vojnovićem, redateljem filma. Tada je nastao film. Moamer i ja nismo samo glumci koji su uzeli scenarij i odigrali ulogu u filmu, nego smo živjeli cijeli taj proces stvaranja filma zajedno sa scenaristom i redateljem. Bilo je to divno iskustvo, jer smo imali mogućnost izgraditi naše uloge, igrati ih, uvježbavati ih, a to je dobro za glumca. Mislim da gledatelji to mogu osjetiti kada gledaju film – smatra on.
U filmu glumi na nekoliko jezika što mu se na početku činilo teškim.
– U filmu pričam na talijanskom, slovenskom, malo lošijem bosanskom, a nekoliko scena glumim i na engleskom jeziku. Bio sam malo prestravljen ali, da budem iskren, to je lakše za glumca. Ne znam zašto, ali ako ponekad imate nekih poteškoća u govoru to može pomoći glumcu da ne brine previše o načinu glume, je li gluma jasna, razumiju li me, moram li nešto drugačije.. Ne! Realnost izađe na vidjelo – rekao je Francesco.
Naglasio je kako je poruka filma „Nekad su bili ljudi“ koji se bavi imigracijama jako važna.
– Ali, naravno, kakav film i umjetnost moraju biti, mi ne želimo dati odgovore. Nadamo se da glumimo s emocijama ljudi i nadamo se da u ovom razdoblju u kojem živimo mi dajemo nešto od ljudskosti, iako glumimo ljude koji nemaju humanost u sebi. Imigracije su veliki problem i fenomen koji je sada malo potisnut zbog rata, zbog kovida. Mislim da ljudi ne osjećaju ovu vrstu emocije dok se s tim ne susretnu u stvarnom životu. Nadam se kako ovim filmom pružamo nešto što u stvarnom životu zaboravljamo – zaključio je glumac.